Ljubeći se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa čudnom čežnjom, da se nađu
U metežu stranih ljudi.
I prevarit će se kadikad,
Da su jedno drugo našli,
A neće se naći nikad.
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noć
Uz uzdisaje mora bdjela.
Na onu misleć koju traži,
Ni slutit neće, da mu jorgan
Pokrivaše već njene draži.
Iz one čaše on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.
